“Intermeco” 5 razloga za čitanje novog romana Sali Runi

Mapa Mag zajedno sa lancem knjižara “Vulkan” nastavlja rubriku u kojoj predstavlja najzanimlivije i neobične knjige na engleskom jeziku koje možete pronaći u Beogradu. U novom izdanju se našao novi roman irske spisateljice Sali Runi, koju nazivaju “prvim klasikom milenijalaca”.
Tekst: Saša Iordanov
Fotografije: Konstantin Kondrukhov

Fenomen Sali Runi
Knjige Sali Runi objavljuju u milionima primeraka, prevedene su na desetine jezika, noću uoči objavljivanja novih romana obožavaoci organizuju žurke i stoje u redovima ispred knjižara. Časopis “Time” ju je uključio na listu 100 najuticajnijih ljudi 2022, “The Guardian” je svrstao “Normalne ljude” u 100 najboljih knjiga 21. veka, a Barak Obama je nazvao novi roman “Intermeco” jednim od 10 njegovih omiljenih knjiga iz 2024. Takav uspeh je pravi fenomen, posebno ako uzmemo u obzir da “prvi klasik milenijalaca”, kako je nаzivaju mediji, ne piše žanrovske romane (poput uspešnih “Harija Potera” i “Sumraka”), već komplikovanu intelektualnu prozu.
Milenijalski romani
Nakon uspeha Runi u svetu su počeli da raspravljaju o milenijalskim romanima: kako kreirati književne serije, kako tražiti nova imena? U čemu je fora? Najpre, u posebnom stilu. Jezik Runijeve je jednostavan, ali ne i primitivan, sa preciznim načinom izražavanja koje može da prenese novu senzualnost epohe društvenih mreža. Runi je prva spisateljica kojoj je uspelo da prirodno uključi u tekst romana telefonska dopisivanja, a njeni junaci se ponašaju i doživljavaju stvarnost kao pravi milenijalci i zumeri, a ne onako kako bake i deke zamišljaju omladinu.
Ljudi koji su dobro (ili nisu)
Autentičnost je glavna osobina tekstova Runi u poređenju sa delima drugih autora današnjice. U vremenima opšte moralne odgovornosti, refleksije sopstvenih privilegija i stalnih sumnji u svoje pravo na sopstveno mišljenje, Sali Runi je maltene jedina spisateljica koja se ne fokusira na informacijsko okruženje, već na osobe u njemu. Dok njene kolege istražuju pitanja univerzuma, govore o masovnim patnjama i globalnoj nepravdi, ona uglavnom piše o ljudima kojima je, u suštini, dobro, ali im je ipak teško i tužni su, posebno zato što shvataju sitničavost svojih briga u poređenju s tuđim problemima. Na taj način spisateljica kao da nam govori: normalno je, i ja sam zabrinuta.

Neobični format teksta
Glavna vrednost knjiga Runi nije u velikim idejama i pitanjima, već u tome kako autorka marljivo beleži šablone ponašanja i misli. U prvom delu “Intermeca” skoro čitavo pripovedanje se sastoji od dijaloga. Rečenice se ne izdvajaju, već čine dugačke pasuse, koji obično prikazuju interni monolog protagonista. Same replike sadrže toliko refleksije da se faktički pretvaraju u isti monolog, samo izvrnut naopačke i ponovo upakovan.
Novi junaci i teme
Nije lak zadatak prepričati sižee knjiga Runi. Uvek zvuči isto: ima protagonista, dobro su, ali su nesrećni. U tom smislu “Intermeco” je tipičan roman Runijeve, ali uz mnogo novih osobina. Na primer, ovo je prvi put da su glavni junaci muškarci. Ajvan i Peter su sinovi slovačkog emigranta, rođeni i odrasli već u Irskoj. Ajvan ima 22 godine i talentovan je šahista. Deset godina stariji Peter je uspešan advokat. Njihov otac umire pre početka pripovedanja, ali je njegova smrt razlog zabrinutosti glavnih junaka i njihovog kretanja iz krajnosti u krajnost. “Intermeco” govori o gorčini gubitka, koja je na prvi pogled neprimetna, ali izuzetno razarajuća. U “Intermecu” mlađi brat započinje vezu sa 14 godina starijom ženom, dok stariji ima romantični odnos sa dve žene istovremeno (obe su svesne toga). Runi po prvi put ne analizira samo ljubavne veze, već i porodične, pritom kao i uvek izuzetno je ubedljiva.
