Vodič kroz beogradsku secesiju Jednočasovni obilazak najupečatljivijih zgrada s početka prošlog veka

Tekst: Elvira Ibragimova
Fotografije: Daša Karetnikova

U beogradskoj arhitektonskoj raznolikosti možete naći izuzetno zanimljive primere secesije, u engleskom i francuskom jeziku poznate kao art nuvo. U srpskom naziv se objašnjava austrijskim uticajem — stil ga je dobio po Wiener Secession, umetničkog udruženja koje je “raskinulo” sa zvaničnom umetnošću. Nastanak ovog višestrukog stila odrazio je procese modernizacije građevinarstva, ali i svakodnevnog života na prelazu iz XIX u XX vek. Arhitektonske forme zasnovane na stilu prošlih vremena, koji je dominirao tokom XIX veka, zamenile su asimetrični aerodinamični oblici, floralni motivi i zakrivljene linije.

Kako biste se upoznali sa specifičnostima beogradske secesije, krenite od kuće matematičara Mihaila Petrovića, takođe poznatog kao Mika Alas (Kosančićev venac 22). Kuća je bila sagrađena za njega 1910. godine prema projektu arhitekte Petra Bajalovića. Za razliku od istorijskih neo-stilova, koji su podrazumevali kopiranje primera iz prošlosti, secesija se delimično zasniva na individualizovanom pristupu i dekoru, koji rezonira sa ličnim osobinama vlasnika. Obratite pažnju na dekorativni reljef od lokvanja i rogoza i ribe izrezbarene na vratima, pošto je domaćin bio strastveni ribolovac, kao i autor brojnih članaka o ribolovu. Ima i elemenata prilično standardnih za secesiju:  kovano gvožđe, maskaron, asimetrija i okvir prozora u vidu grčkog slova „omega“. Međutim, unutar “omege” krije se šahovsko polje — tradicionalni dekor moravskog stila iz doba srpske srednjovekovne arhitekture. Dakle, za beogradske arhitekte, secesija je bila i način da se da se modernizuje srpsko-vizantijski stil i stvori novi nacionalni stil.

Jedna od ključnih ulica za ljubitelje secesije je ulica Kralja Petra. Ovde je smešten jedan od najistaknutijih primera tog stila u Beogradu — Robna kuća (ili Robni magazin) Benciona Bulija (Kralja Petra 16), danas poznatija kao kafić Kafeterija. Zgrada je podignuta 1907. prema projektu inženjera Viktora Azriela. Ovo je maltene jedino njegovo delo, ali se zato i potpisao na njemu: potpis se nalazi iznad spomen ploče. Secesija se prepoznaje po širokoj primeni stakla i metala, gvozdenim detaljima, ženskim maskaronima, geometrijskim i floralnim ornamentima, međutim zaista je originalno bio uređen unutrašnji prostor, tako da preporučujemo da popijete šoljicu kafe i razgledate zgradu iznutra. Nažalost, jedan od zanimljivih detalja enterijera — rukohvati za vrata u obliku labudova — nije rekonstruisan.

U ovoj ulici u blizini pomenute nalaze se još dve zanimljive kuće u stilu secesije — Trgovačka kuća Arona Levija (Kralja Petra 39) i Kuća Stamenkovića (Kralja Petra 41). Obe su izgrađene 1907. godine, prva po projektu Stojana Titelbaha, druga po projektu Nikole Nestorovića i Andre Stevanovića. Zanimljivo je da su naručioci kuća u stilu beogradske secesije većinom bili trgovci, a većina arhitekata koji su radili u ovom stilu bili su sinovi trgovaca. Zgodno je što se obe kuće nalaze u blizini, pa tako možete potražiti sličnosti i razlike. Na obe ćete naći sličan dekor sa ženskim maskaronima i cvetnim motivima, kovanim detaljima i rezbarenim vratima. Međutim, Levijeva kuća je malo kasičnija – ovde i dalje preovladava tradicionalna podela fasade, cvetni dekor je grupisan u vence i girlande, a na kući Stamenkovića – cveće počinje da ispunjava zidne površine, a na samoj fasadi u prvi plan izbija vertikalna podela umesto horizontalne. Pored toga, kuća je ukrašena keramičkim pločicama, koje se bile uobičajene za secesiju, ali retke u Beogradu — morale su se uvoziti iz Austrougarske.

Sledeća tačka je Kuća Leone Panajot (Francuska 31), zagonetne žene o kojoj se malo zna, osim da je njenu secesijsku kuću projektovao nama već poznati arhitekta Petar Bajalović 1908. godine. U kući koju je projektovao za Miku Alasa videli smo i prozorski okvir u obliku slova omega. Vila Leone Panajot takođe demonstrira asimetriju, akcenat na vertikalnoj podeli, kovane detalje, rezbarena vrata sa vitražima (obratite na njih pažnju), keramičke pločice sa šarama, ženski maskaron — već́ poznate odlike secesije. Ipak, najzanimljivija je kovana kapija, koju čuvaju skulpture pasa — jedan od najsimpatičnijih ukrasa beogradskih zgrada.

U vili Leone Panajot beogradska secesija nam se prikazuje u punom sjaju, međutim, ako pođemo dalje, na primeru Kuće Jovana Smederevca (Nušićeva 27), videćemo kako je ona nastajala. Ovo je jedan od prvih primera secesije ne nekoj stambenoj kući u Beogradu. Projekat je izradio je sam Smederevac, inženjer, 1901. godine. Mada neki istraživači sumnjaju da je on autor fasade — dekoracija fasade je toliko umetnička. Sama kuća pravi je primer akademizma, stila zasnovanog na kopiranju tehnika iz prošlosti, međutim, secesija je očigledna već́ u detaljima — u čičku na kovanoj rešetki balkona, u mnoštvu realistički izvedenih cvetova, detalja koji izlaze u prostor, a ako dobro pogledate, u toj raskoši floralnih ukrasa mogu se pronaći i leptiri.

U većini slučajeva, šetajući ulicama možete samo da razgledate spoljni izgled objekata, ali ako želite da uživate u enterijerima u stilu secesije, trebalo bi da posetite muzej geografa Jovana Cvijića (ulica Jelene Ćetković́ 5) u kojoj se nalazi muzej naučnika — enterijere njegove kuće dizajnirao je umetnik Dragutin Inkiostri Medenjak. 

Posebnost beogradske secesije je u tome što je u mnogim drugim zemljama ovaj stil bio oštro suprotstavljen akademizmu, koji se zasnivao na stilovima prošlosti, dok su se u Beogradu oni mogli prožimati, pošto su oba prihvatana u kontekstu evropeizacije lokalne arhitekture. Primer takvog prožimanja je Spomen kuća Uroša Predića (Svetogorska 27) koju je projektovao Nikola Nestorović́. Od secesije u ovoj kući imamo asimetrično postavljena vrata (uzgred, veoma slična vratima na kući Leone Panajot), skulpturalni friz sa grožđem i drugim floralnim ukrasima, kao i polihromiju. Sama kuća je spomenik, jer je u njoj pored vlasnika, trgovca Josifa Predića, živeo i njegov brat, poznati umetnik Uroš Predić́. Ogromni prozor njegovog ateljea gledao je na dvorište, nažalost, u dvorište sada ne možete ući, ali ako odete do stepenica, pod njim možete pronaći istog psa kao u kući Leone Panajot.

Krajnja tačka rute je Kuća Radisava Jovanovića (Stevana Sremca 5) u kojoj leti radi divan kafić́ „Ljutić́“, pa možete popiti kafu u bašti ili pogledati delimično očuvane enterijere. Ali i bez kafića, vila je veoma interesantna kao primer nacionalne varijante secesije. Autor kuće, arhitekta Branko Tanazević, protagonista je osavremenjivanja srpsko-vizantijskog stila secesijom. Pored elemenata secesije, ova kuća ima maskarone, floralnu dekoraciju, suncokret u šari kapije od kovanog gvožđa, ali pored njih tu je i dekoracija inspirisana narodnim stvaralaštvom, kao i inicijali vlasnika i godina izgradnje.

Mali pijac

Gastronomski bistro koji objedinjuje srpske i francuske tradicije